Intervju sa Veselkom Popovićem, agent za nekretnine (real estate agent)

Sagovornik SAN-a je Veselko Popović, diplomirani ekonomista na Odseku za marketing Sarajevskog fakulteta. Radi u Torontu  kao agent za nekretnine (real estate agent ) u kompaniji Century 21 Leading Edge Realty INC, Brocerage. Radi kao agent prodaje  i ima preko 20 godina iskustva.

SAN: Sve do 1994.  živeli ste i radili  u  bivšoj Jugoslaviji.  Ispričajte nam nešto o tom periodu?

Studirao sam Ekonomski fakultet u Sarajevu i tamo sam upoznao svoju suprugu Jelenu. Radio sam neko vreme u UNIS-ovoj fabrici u rodnim Šekovićima (BIH), pa kao  trgovački putnik, a potom sam prešao u  marketing odjeljenje YUTEL-a (TV program koji je osnovao Ante Marković, tadašnji predsjednik vlade SFRJ) i ostao sam tamo do početka rata u Sarajevu. Iz Sarajeva sam 1992. zajedno sa suprugom i petnaestomjesečnim sinom    izbegao kod njenog brata u Suboticu. Uz sve probleme vezane za izbjeglištvo  prvi znak svjetlosti mi se ukazao kad su me primili da radim marketing poslove u subotičkom radiju.  Volio sam taj posao i vrlo brzo stekao mnogo prijatelja  na lokalnom radiju,  televiziji kao i u samom gradu. Tu sam ostao sve dok nisam dobio vizu za Kanadu i imigrirao sa porodicom u septembru 1994.

SAN: Kako biste ukratko napravili paralelu između ekonomije bivše Jugoslavije i marketinga  i slike koju ste zatekli u Torontu pre 30 godina?

Mislim da je eks Juga bila prilično otvorena zemlja i naginjala ka usvajanju zapadnih marketinških principa. U YUTEL-u i Radio Subotici je bilo dosta  kreativnosti, stvarali džinglove, osmišljavali komercijalne reportaže, kampanje itd.

Međutim, kad sam došao u Kanadu to je bilo na mnogo višem nivou. Ja sam želio da nastavim da se bavim time ovdje… čak sam nekako isposlovao i da dođem na intervju kod menadžera marketinga kanala CTV  i on mi je na jedan lijep način objasnio „da oni školuju svoje marketing kadrove u Njujorku“. Zahvalio sam mu se i zaista nisam bio uvrijeđen. Bio sam svjestan da sa mojim „broken english“-om i ne treba da tražim posao na takvim pozicijama i mjestima.

SAN: Zbog čega ste odlučili da se bavite nekretninama (real estate)  koliko vam je  trebalo vremena da dobijete licencu?

To je bilo slučajno. Radio sam reklame za Novine Toronto, zaključivao ugovore o reklamiranju sa našim poslovnim ljudima na part-time osnovi. Velika većina naših agenata za nerketnine su se tako reklamirali. Jedan od njih, pokojni Mika Novaković, mi je uporno govorio da ja treba da se bavim nekretninama. Moji planovi su tada bili da idem u programere i bio sam u velikoj dilemi. Godine 1997.  odlučio sam da se oprobam u ulozi agenta za nekretnine  jer više volim da radim s ljudima nego za kompjuterom.  Trebalo mi je šest mjeseci da položim kurseve i počnem raditi za REMAX.  Mislim da sam tek nakon godinu dana, jednog zaista predanog rada, uspio da dođem u poziciju da pitanje mog opstanka u biznisu všse nije dolazilo u obzir.

SAN: Posle 17 godina u REMAX-u  prešli ste u Century 21 u kome ste  poslednjih šest godina i dalje. Ko su vaši klijenti kako ih nalazite?

Moji klijenti su uglavnom naši ljudi. 80% moje sadašnje klijentele su ili moji bivši klijenti ili njihove preporuke i prijatelja. Nalazim klijente oglašavanjem u našim medijima i direktnim kontaktima sa prijateljima i bivšim klijentima.

SAN: Kakav je odjek pandemije virusa korona  na tržište nekretnina?

Kovid-19 definitvno pogađa sve biznise, tako i u oblasti nekretnina. Nakon početnog šoka u martu, aprilu i maju, sledi  pravi bum u julu, avgustu i septembru kada se  bilježi rekordna prodaja (oko 11.000 prodatih postojećih kuća i stanova što se nikada prije nije desilo u istoriji Toronta Real estate Board-a. Izdavanje stanova trpi velike lomove (sve je češći slučaj da se svaki treći ili četvrti stan izdaje), a i prodaja stanova prati taj trend. Kuće dobijaju zamah nakon zastoja od 2017.

SAN: Kako se ovo neposredno odrazilo na vaš rad? Koliko ljudi je u ovom periodu (od februara 2020. do sada) kupilo ili prodalo nekretninu?

Produkcijski, rekao bih da ću ove godine napraviti 15-20% manje nego prošle godine… I negdje oko 20-ak potencijalnih klijenata je odložilo prodaju ili kupovinu zbog kovida, što je i razumljivo. (Pade mi na pamet jedna poznata izreka iskusnog mornara kada se suoči sa burom na moru… prvo što mu padne na pamet je „proći će“. Tako i sa kovidom.

SAN: Da li ima više kupovine ili prodaje? Koji savet dajete  klijentima u ovom trenutku?

Nekih 55% su kupovine, a 45% su prodaje… Uglavnom GTA. Prosječna cijena prodate nekretnine u GTA, u septembru ove godine, bila je 960.772 dolara (14% veća u odnosu na septembar 2019). Velika većina stručnjaka je predviđalo krah, ali se ne dešava. Pošto se predviđa da će vakcina za kovid izaći na tržiste do kraja godine, očekivati je da je tu i kraj tunela.  Mislim da je pravi odgovor u GTA raznolikoj ekonomiji (veliki zapošljavači kao što su provincsijske i gradaske vlade, pet najvećih kanadskih banaka imaju sjediste u Torontu… Isto važi i za osiguravajuće kompanije, pa onda blnice, univerziteti… Sve je to omogućilo da Toronto dobije tu neku  vrstu otpornosti ovakvoj krizi. I, naravno, da se ne zaboravi: Kanada je veoma privlačna zemlja inostranim investitorima (politički i ekonomski vrlo stabilna), a Toronto i Ontario generalno čine 40% kanadske populacije. Savjet  klijentima  je  da ko se osjeća komotno,  nema razloga da čeka.  Priče o tržišnom krahu prepustite tržišnim teoretičarima i statističarima (takve priče slušam 23 godine i evo jednog interesantnog detalja: Prosječna cijena u Torontu u 2008. godini je bila 379.080 dolara, a u septembru 2020. prosčječna cijena je bila 960.772 dolara ). Dakle: KUPUJTE! I još jedan važan podatak - 67% Kanađana su vlasnici svoje nekretnine a 33% rentaju).

SAN: Vi ste zadovoljan suprug i otac dva odrasla sina. Mlađi sin je pošao vašim putem i diplomirao  na Odseku za real estate pa sada radite zajedno.  Da li kombinujete nove metode mlade generacije sa vašim  iskustvima i kakvi su vam planovi za dalje?

Htjeli ne htjeli, mi tehnološki moramo da pratimo poslovne trendove tako da nemam nikakvu bojazan niti otpor prema tome.  Međutim, previše informacija često parališu Paralysis by Analysis što, isto tako, nije dobro. Često volim da kažem: „Svi mi možemo da naučimo da zamijenimo ulje u kolima, ali greška može mnogo da košta...“ Kod kupovine i prodaje nekretnina svaka greška košta stotine, a mnogo česće i hiljade dolara. Ne planiram da otvaram svoju kompaniju ili porodični biznis za nekretnine. Tu sam dilemu davno riješio: ono što volim, ja to i radim, a to je da pomognem ljudima najbolje što mogu da kupe i/ili prodaju nekretninu.