Na kafi sa Draganom Ivićem

SAN: Koliko si dugo u Kanadi? Kada si došao i gde si živeo pre dolaska ovamo?

Dragan: U Kanadu sam došao 1997. godine. Znači pre skoro 20 godina, a kao da je juče bilo... Rođen sam u Glamoču (BiH), a prije nego što sam došao u Kanadu, živio sam nekoliko godina u Beogradu i Pančevu.

SAN: Kako je izgledao tvoj profesionalni put u Kanadi? Kako je uopšte došlo do toga da se baviš preduzetništvom Da li si se time bavio i u domovini? 

Dragan: Za šumarstvo koje sam završio u u Jugoslaviji, u Torontu nije bilo neke perspektive. Pošto nisam bio spreman da se selim u zapadnu Kanadu, prvih šest godina sam radio u prehrambenoj industriji. Uvijek sam imao afiniteta prema privatnom poslu i preduzetništvu, pa sam odlučio da se oprobam i u tim vodama. Opcije su mi bile da nastavim sa prehranom ili da se oprobam u građevinarstvu. Izabrao sam građevinarstvo i evo sada, poslije 13 godina, mogu reći da se nisam prevario.

SAN: „Ivic Construction“ je sada već ozbiljna i poznata firma. Koje su najveće prepreke na koje si nailazio u svom poslu?

Dragan: Kao i u svakom drugom poslu, tako i u ovom prepreka ima mnogo. U početku najteže je bilo dobiti posao i potpisati ugovor jer je konkurencija velika, a sada je sve veći problem doći do kvalitetne radne snage. Pravo je blago doći do dobrog i pouzdanog radnika.

SAN: Koje su najvažnije stvari koje si naučio radeći ovaj posao i šta bi poručio našim čitaocima koji nameravaju da krenu tvojim putem?

Dragan: Mislim da je jedna od najvažnijih stvari svakodnevna, otvorena i iskrena komunikacija između naših mušterija i nas, kao i komunikacija unutar same firme. Osnovno i najvažnije za mene jeste da su sve strane zadovoljne i da vlada potpuna pozitivna energija. Ekonomski aspekt je svakako bitan, ali nije na prvom mjestu. Za čitaoce koji namjeravaju da krenu mojim stopama ili u bilo koji drugi privatan posao, moj savjet bi bio rad, red i disciplina, a najviše strpljenje i, naravno, ljubav prema svom poslu. Otac našeg poznatog fudbalera i fudbalskog stručnjaka Dragana Džajića je svojevremeno izjavio da bi njegov Dragan igrao fudbal i da ga nisu plaćali.

SAN: Šta ti se ovde u Kanadi sviđa a šta ne, vezano za tvoju struku i život uopšte?

Dragan: Mislim da je Kanada odlična zemlja za imigrante, a naročito za mlade ljude. Kanada omogućava relativno lako uključenje u svoje tokove i laku promjenu profesije. Najviše mi se sviđa što čovjek zavisi od svog rada i, ako je moguće reći, ima mogućnost „da uzme sudbinu u svoje ruke“. Manje mi se sviđa kanadska administracija (državna i gradska), koja veoma podsjeća na onu našu iz bivše Jugoslavije (gdje sve nije baš najbolje funkcionisalo). Ne znam na koji način, ali predlažem privatizaciju gradske uprave...

SAN: Šta ti nedostaje iz našeg života na Balkanu?

Dragan: Pa vjerovatno kao i većini ljudi koji žive u inostranstvu nedostaje mi taj svakodnevni kontakt sa familijom. Nedostaje mi grad u kojem sam odrastao, selo u kojem sam provodio ljetnji raspust, drugovi iz školske klupe. Možda mi najviše nedostaje, i toga se često sjetim, trenutak dosade, bar ponekad.

SAN: Šta bi poručio onima koji su se nedavno doselili u Kanadu i onima koji nameravaju da se dosele?

Dragan: Sa današnjim pristupom internetu i informacijama, pretpostavljam da ljudi dolaze mnogo bolje informisani i spremni za početak života u Kanadi nego što je to bio slučaj ranije. Mislim da je najbitnije strpljenje i prihvatanje činjenice da ne može ništa da se stvori preko noći. Naravno, potreban je veliki rad i odricanje, a vrijeme će uraditi svoje.

SAN: Kako najradije provodiš slobodno vreme?

Dragan: Provođenje slobodnog vremena je definitivno jedna od oblasti gdje bih mogao još mnogo da napredujem. Slobodno vrijeme provodim sa djecom i suprugom u našim porodičnim aktivnostima za vikend, produženi vikend ili odmor.